Nekada su se brakovi sklapali tek tako. Moralo se. Djeca su se podrazumijevala. I onda su odrastala u lošim brakovima s lošim odnosima. Gledala i učila na njima. Vremena su se promijenila. Ostaje pitanje, jesu li ljudi s odlukom ulaska u zajednički život ili pravljenjem djece svjesni svoje odgovornosti u odgoju te iste? Jesu li spremni za žrtvu porad dobrog odgoja ali ne onu njegovanu desetljećima...ostankom u lošem odnosu zvanom brak tobož radi djece, već upravo suprotnom? Odgovornošću da dijete poštede njihove ljubavne drame?
Jesu li roditelji danas svjesniji koliko njihovo ponašanje utječe na rast i razvoj njihovog djeteta te da to isto dijete zahtijeva i ima pravo da ga se zdravo odgoji i učini 'svojim' čovjekom? Jesu li roditelji svjesni te odgovornosti da se ne radi više samo o krovu nad glavom i školovanju...nikad i nije... znaju li danas ti isti koji su griješili i ti nad kojima se griješilo da odgoj čini puno više od kruha i knjiga? Odgoj čini i vrijeme djeteta s vama...dijete iako je malo nije gluho i slijepo pred svim vašim obrascima ponašanja. Jesu li roditelji svjesni da neispravljajući stare greške u svom ponašanju njih prenose i na svoje dijete i njegov život sutra? Je li potreba da se dijete ima, jer se tako treba jača i prisutnija u svijesti i odluci od spoznaje da je dijete puno više. Odgovornost. Ne samo kockica u slagalici da kažu da imaš savršen i potpun život jer imaš obitelj već svjesna odluka za odgovornost za taj isti. Čovjek ne može utjecati na sve, niti iako djetetu omogući sve učiniti da ono bude uvijek sretno, zdravo i zadovoljno, (postoji trenutak kad nastupa djetetova zrelost i kada on sve više i više odgovara sam za sebe, odraslost i kada ga treba znati i pustiti da bude svoj)...ali itekako mora znati šta jeste do njega. Nije vaše da ga izolirate od lošeg svijeta već da ga naučite kako se sačuvati u njemu, kao se ponašati u njemu... nije vaše da mu dajete natuknice ali jeste da ga naučite kako, šta i kada treba... za sutra kada bude odrasla osoba da se sa životom zna i umije nositi i da bar nema previše trauma jer ste vi bili prezauzeti vašim i tako ga potpuno zanemarili ili uništili kao biće...dijete nije etiketa, niti medalja kojom se hvalite po potrebi. Dijete nije samo netko koga ćete imati da vam doda čašu vode u nemoći...dijete je svoj čovjek, biće za sebe...i u taj odnos treba ulagati...Veliki like za majke i očeve koji ovo razumiju!
Jesu li roditelji danas svjesniji koliko njihovo ponašanje utječe na rast i razvoj njihovog djeteta te da to isto dijete zahtijeva i ima pravo da ga se zdravo odgoji i učini 'svojim' čovjekom? Jesu li roditelji svjesni te odgovornosti da se ne radi više samo o krovu nad glavom i školovanju...nikad i nije... znaju li danas ti isti koji su griješili i ti nad kojima se griješilo da odgoj čini puno više od kruha i knjiga? Odgoj čini i vrijeme djeteta s vama...dijete iako je malo nije gluho i slijepo pred svim vašim obrascima ponašanja. Jesu li roditelji svjesni da neispravljajući stare greške u svom ponašanju njih prenose i na svoje dijete i njegov život sutra? Je li potreba da se dijete ima, jer se tako treba jača i prisutnija u svijesti i odluci od spoznaje da je dijete puno više. Odgovornost. Ne samo kockica u slagalici da kažu da imaš savršen i potpun život jer imaš obitelj već svjesna odluka za odgovornost za taj isti. Čovjek ne može utjecati na sve, niti iako djetetu omogući sve učiniti da ono bude uvijek sretno, zdravo i zadovoljno, (postoji trenutak kad nastupa djetetova zrelost i kada on sve više i više odgovara sam za sebe, odraslost i kada ga treba znati i pustiti da bude svoj)...ali itekako mora znati šta jeste do njega. Nije vaše da ga izolirate od lošeg svijeta već da ga naučite kako se sačuvati u njemu, kao se ponašati u njemu... nije vaše da mu dajete natuknice ali jeste da ga naučite kako, šta i kada treba... za sutra kada bude odrasla osoba da se sa životom zna i umije nositi i da bar nema previše trauma jer ste vi bili prezauzeti vašim i tako ga potpuno zanemarili ili uništili kao biće...dijete nije etiketa, niti medalja kojom se hvalite po potrebi. Dijete nije samo netko koga ćete imati da vam doda čašu vode u nemoći...dijete je svoj čovjek, biće za sebe...i u taj odnos treba ulagati...Veliki like za majke i očeve koji ovo razumiju!
Nema komentara:
Objavi komentar