Ako nećemo preemotivno započeti onda ćemo reći da je roditelj netko tko te napravi i rodi, donese na ovaj svijet, odgaja i brine o tebi i tvojim potrebama dok sam ne budeš u mogućnosti, dok ne odrasteš, i sazriš dovoljno da kreneš u samostalni život. Roditelj ostaje roditelj do kraja života, ali zašto na te iste roditelje gledamo tako kako gledamo, 'sudimo' im strogo i mislimo da su krivi za sve? Kad i jesu, a tu su da nas zaj.. jer na čemu bi mi ostatak života radili (smijeh), zašto se od toga teško ljudi oporavljaju, distanciraju? Jasan nam je odgovor ali ajmo dalje...
...kad skužiš godine u kojima su te imali i možda ti nanijeli neku traumu, a pričamo o ovim svagdašnjim, skužite li da su oni tad možda bili vaših godina sad ili malo mladji? Šta se može očekivati od nekoga tko vas dobije sa 20? Da li to isto očekujete od sebe? Ako i jeste, bravo! Ali jeste li uradili sve ispravno ili učite u koracima?
Za nas moderne koji kasnije ulazimo u brakove i kasnije u odnosu na njih imamo vlastitu djecu, zamisliti sebe sa 20 sa nekim klincem, helloooo a u isto vrijeme očekujemo da su oni sa svojih 20, 30 kad si ti bio klinac bili 'tate mate' za život i eksperti za odgoj. Nećemo ih sad lišiti odgovornosti za sve što su nad djecom pogriješili (smijeh), dakako da ostajemo na svojoj strani ali ajmo vidjeti bi li nam život bio lakši kad bi u njima prestali tražiti odgovornost za nas, kad bi ih prestali kriviti za sve ili očekivali da su nešto što nisu? Roditelja treba poštivati. To je po meni osnovno pravilo dobrog odgoja i samoodgoja. O tome koliko će tko voljeti svoga roditelja, preintimni je dio vašeg života da bi se tu postavljala nasumična i globalna pravila. Svatko za sebe zna kako mu je bilo s njima, kakvi su bili prema njemu..i to je na kraju krajeva, vaše potpuno pravo na slobodu osjećaja. Niste loši ako nosite bijes ili tugu zbog njihovog lošeg ponašanja prema vama. Isto tako niste loši ako odete i živite svoj život, suprotstavite se nečijim željama za vas porad vaših...imate pravo na svoje osjećaje i izbor, ali za vaše dobro, dobro je raščistit s tim i u globalu shvatiti roditeljstvo na ovaj novi, moderniji, slobodoumniji način koji vam može pomoći u svladavanju trauma koje nosite iz djetinjstva. Zašto o tome pričamo kad se to podrazumijeva? Zato što nažalost još ima puno ovakvih loših primjera oko nas.
'Nisu bili dovoljno doma, nisu obraćali pažnju na mene, nisu me podupirali, nisu imali razumijevanja, nikada nisu pričali sa mnom o tome i sad se osjećam zakinuto.' Najveći broj djece roditeljima zamjera upravo to...manjak ljubavi koju su osjetili i pažnje koju su im davali (odnosno nisu).
Postoje situacije kad dijete na sebe preuzima emocije jednog, najčešće povrijedjenog roditelja pa se prema agresivnom ponaša onako kako i povrijedjeni ili pak zaštitnički prema potlačenom ali o tome ćemo u drugoj temi.
Znači, roditelji su bili neki mladi ljudi, klinci ( samo primjer ), u svakom slučaju dvoje ljudi koji su u odredjenom trenutku začeli i dobili vas. Djetinjstvo vam je bilo takvo kakvo je, jer su oni bili takvi kakvi su bili a bili su takvi kakvi jesu zbog njihove priče prije vas. Kužite? Ne, ne trebate sada potiskivati vlastite emocije ili se osjećati krivima zato što se osjećate kako se osjećate. Dapače! Samo, ajmo sad o tome kako se izdići iznad toga i osloboditi se onoga što vas sputava da budete slobodni i “svoji” ljudi. Znači, ukratko RADILI SU NAJBOLJE ŠTO SU ZNALI. Roditelji nisu neka nadljudska vrsta. Nisu bolji od drugih ljudi zato što su VAŠI RODITELJI VEĆ ILI JESU ILI NISU ZATO ŠTO SU TAKVI KAO LJUDI, SVAKI ZA SEBE. Oni su takvi kakvi jesu zbog života i okolnosti kakve su ih pratile i okruživale. Nisu imali internet (smijeh), nisu o seksu i mnogočemu drugome slobodno pričali sa svojim roditeljima kao mi, mnogi i danas žive u tabuima, izvori informacija su bili takvi kakvi jesu...kužite..i sad ćete reći a zašto su vas onda pravili kad nisu bili sposobni da urade sve kako treba? E na to pitanje nema odgovora koji bi ublažio vašu patnju niti povukao to šta je bilo. Tu ste zato što trebate tu biti. Rodjeni ste zato što ste trebali biti rodjeni. I dobili ste svoj život na dar. Onog trena kad shvatite da je to vaš život i da unatoč utjecaju roditelja ili nekog drugog na njega, to je i dalje samo vaš život...tad ćete biti slobodni da preradite emocije koje su zaostale, naučite živjeti s njima i činjenicama, jer prošlost ne možete promijeniti, i krenete dalje onako kako VI hoćete. Krivili ih ili ne to neće promijeniti ono što je bilo, samo će vam progutati prvo sadašnjost a sutra i cijeli život. Kao i u svemu, možete se držati prošlosti i biti joj rob ili izbaciti emocije na dobar način i pustiti sve...radi sebe, da bi stvorili sadašnjost i budućnost kakvu želite!
Vratimo se još na roditelje da bi bolje shvatili bit. Znači, poštivanje roditelja je potrebno ali treba znati razliku izmedju poštivanja i poslušnosti. Nismo tako daleko od prošlosti u kojoj se jasno znalo da se roditelj mora slušati i to šutke. Nema tu hoćeš nećeš- moraš. Roditelji su u životima svoje djece imali glavnu ulogu u odlučivanju dok su živi a i onda kad ih više nije bilo to što su usadili toj djeci u karakter nastavilo je živjeti u jima i njihovim životima i poslije njih. Nastajale su generacije i generacije nesretno izgubljene djece koja su bila ovisna o roditeljima do kraja života, zagubljena u tom životu bez prava da razmišljaju a kamoli djeluju drukčije od toga što im se nametnulo. I sad zamislite da je baš takav život imao vaš roditelj a putem nije naučio bolje?
Kakvi god da jesu, oni su isto što i vi, ljudi. U odredjenoj dobi roditelj postaje prijatelj, i to na neki način, ravnopravni u životu. Tako bi to trebalo biti. I da vas je tako odgojio da i sami to shvaćate. Da je vaše odrastanje i osamostaljivanje išlo bez ičije drame, bilo njihove bilo vaše, da su vas podupirali u vašim željama bez obzira jesu li ‘tako zamislili vaš život’.
A šta ako nije tako? Ni jednom svadjom, ni jednom raspravom, ničim ne možete mijenjati njihov mentalni sklop na silu. Takvi su kakvi su. Zapamtite, oni su vaši roditelji, ne vaši vlasnici. Čak i ako su vas učili da ste vi njihovi i da je njihova riječ ‘zadnja’ i da nemate nikakva prava ako oni ne dopuste, čak i tad u odredjenoj dobi Vi morate shvatiti razliku izmedju ispravnog i neispravnog ma koliko bili u pitanju ljudi koje volite najviše na svijetu. Da su to gluposti i rudimentarni ostaci svijesti koja je vladala nekada. Zašto, kako, to nas se sad ne tiče. Radimo na tome da čovjek prevazidje problem, ne udubi se u njega.
Roditelj je netko tko vas je donio na ovaj svijet i ma koliko se zbog vas žrtvovao vi imate pravo na vaš izbor ma koliko da se njemu to ne svidja. Jer to je vaš život. Šta kad vas roditelj ucjenjuje za ljubav ako ga ne poslušate? Vidjela sam mnoge nesretne mlade pa čak i stare ljude koji cijeli život pate jer od roditelja nisu dobili blagoslov ili bar slaganje u vezi njihovih odluka pa su ih se roditelji jednostavno ‘odrekli’. Kako to ipak ide kod nas na Balkanu, to je bila najgora kazna za ‘neposlušno dijete’. odreći ga se javno, da svi znaju, ‘preko novina’. Užas! Za nasmijat se od muke, ništa drugo.
Ipak, shvatite, nisu vas zbog toga manje voljeli, ponašali su se u skladu sa svime oko sebe, vi za to niste krivi. Voljeli su vas jedino kako su znali, tako.
U svakom slučaju, imate dva izbora, ili ćete se izdići iznad toga i shvatiti da to ponašanje nema veze s vama, niti je odraz vaše dobrote ili ne, već dio problema koji vaš roditelj tko od zna kad vuče za sobom, to morate razdvojiti od kriterija kojima vrednujete sebe, i ili ćete nastaviti po svom jer znate da na to imate pravo ili ćete se pokunjiti i uraditi po njihovom. U svakom slučaju, izbor je vaš, kao i odgovornost i koji god način da odaberete. Mislim da nema krivog, u svakom ćete naučiti ono što morate.
Znači, poslušnost i poštivanje (u odrasloj dobi) nisu sinonimi.
...Ako vas mnogo boli to što su bili takvi kakvi jesu, zalječite se sami, dajte sebi ono što vam oni nisu dali. Ne im se svetiti ne sebe uništavati već stvoriti život kakav želite. Vaš raj, vašu oazu...kužite?
Roditelji su kao vi, samo ljudi, sa toliko godina koliko su imali i imaju, radili su najbolje što su znali ili jedino što su znali, tako rade i danas i stavite točku na to. Oprostite i otpustite. Ok, možda će potrajati dok ne ‘stanete na vlastite noge’ i stvari ne posložite kako želite ali polako, Vremena ima, cijeli život je pred vama bilo da imate 20 ili 60, vaš život je pred vama, toliko vremena koliko je ali vaše je...i mjesto gdje vi možete mijenjati stvari.
Roditelj bez obzira što ima pravo kao i svaki čovjek postupati kako hoće, nije u pravu ako želi upravljati vašim životom, ucjenjivati vas, zakidati za ljubav...ali sve da i tako postupi, vi morate imati zdravi pogled na odnos i postupiti ispravno. Možda niste dobili savršeno dobre roditelje, možda nisu postupali ili ne postupaju savršeno dobro ili onako kako bi vi bili sretniji ali VI kao odrasle osobe morate raditi na svom životu ne otporu ili ulagivanju ikome pa ni njima, jer u suprotnom, nemaju problem vaši roditelji već vi. Vi morate shvatiti šta od svog života želite, vi morate znati šta je ispravno a šta ne i raditi u skladu s tim. Na kraju, vi se morate radi vašeg dobra pomiriti s time, da nitko nije savršen pa ni roditelj i da ma kakve god on mane imao iz vaše perspektive, postoji trenutak kad se više ne biste trebali 'vaditi' na to. A to je upravo taj kad to shvatite. Vaš život je vaš. Oni su svoj živili i žive kako su htjeli, željeli ili mogli. Ma koliko da ih volite, suludo je svojim nadoknadjivati njima ono što oni nisu u svom napravili. To vam ne bi trebao biti cilj niti smisao. Niti ćete na taj način zaista išta ispraviti. Vi ste samostalna bića koja će isto tako sutra odgajati svoje dijete ako već niste, i radije mislite na to da budete roditelj kakav treba biti njemu (ili dobar čovjek sebi) nego da patite zbog nečega na što niste mogli utjecati. Roditelj prije svega treba biti roditelj. Netko tko svoje dijete voli reći ćemo, najviše na svijetu jer to njihova djeca vole čuti, netko tko je tu kad zatreba i netko tko daje bezuvjetno ljubav. Vi budite takvi roditelji! A sa svojima radite onako kako možete. Zagrljaj i poljubac ne traže nikakva objašnjenja niti razloge. Vi budite čovjek a sve što niste dobili, dajte onome tko će vas zvati mama ili tata (i samome sebi, svojim voljenim osobama). Ali bez pretjerivanja, ok? Da ne bi i oni sutra ispravljali vas. A i ovako hoće...tako je oduvijek, zar ne?
Nema komentara:
Objavi komentar