Utjecaj roditelja na djecu je neosporan. Roditelji cijeloga života utiču na vlastitu djecu a najviše u periodu dok njihova djeca žive s njima i još su nesamostalna. U tom periodu im nesvjesno kroz svoje ponašanje i atmosferu koja vlada u obitelji, usađuju stavove i obrasce ponašanja. Kad se osamostale i kad počnu živjeti svoj život, tad po njihovom ljubavnom odnosu, te karijeri, možete vidjeti iz kakve obitelji su došli i kakvi su odnosi tamo vladali. Ono što ćete moći isto uočiti, jeste kako im je prije svega majka živjela u toj obitelji.
Muškarci čija je majka radila a pritom mislim, bila financijski i karijerno ispunjena, kasnije ostvaruju skladnije odnose sa svojim partnerkama te imaju stabilnije bračne živote i više uspjeha postižu u karijeri.
Muškarci čija je majka bila zlostavljana i kao osoba nije bila zadovoljna, već se osjećala neostvarenom kroz druge aspekte funkcioniranja osim toga da je majka i supruga, kasnije teže uspostavljaju odnos sa partnerkom a kad i uđu u neki odnos on je najčešće nestabilan i podložan raznim problematikama najčešće onima koje je gledao dok je bio mali.
Zašto su majke te koje toliko utiču načinom svog življenja na sinov život sutra?
Sin iz odnosa sa majkom uči o odnosu sa ženama i to ponajviše iz odnosa njegovog oca prema njoj te načinu na koji je majka 'uzvraćala'. Način na koji se majka izborila ili ne za ostala prava osim da je majka, često odredi ponašanje, reakcije i probleme njega sa ženama sutra.
Muškarac koji dolazi iz obitelji u kojoj je majka prije svega bila doma, nesretna ili zanemarivana, bez obzira što možda i stekne više obrazovanje sa svojim djevojkama ima one probleme koji su rezultat pitanja koja su u njemu nastala dok je gledao majku da trpi nešto loše. Iako je školovan, u njemu ostaje borba naučenog i novog, i često u odnosima, iako je svjestan da je normalno da žena ima svoju karijeru, prava, te je često kao mali govorio da nikada ne bi bio prema svojoj djevojci kao otac prema majci, ponavlja neke greške ne zato što odobrava ponašanje svoga oca i ne samo zato što možda ne zna drugačije, već zato što ti problemi i unutarnje borbe moraju izaći kad tad na svjetlo dana iz njega ne bi li to riješio sam sa sobom. Pravi period za to je najčešće njegova veza jer se tu osjeća dovoljno sigurno, a u isto vrijeme kao i da forsira određenu problematiku ne bi li riješio ono što ga muči. Tim labilnostima često narušava odnos jer obično svjesno ni ne zna ni šta konkretno treba mijenjati. Daleko od toga da je to pravilo, ali... Taj muškarac treba podršku i vrijeme da razriješi taj unutarnji konflikt i posloži stvari unutar i izvan sebe. Često to traje cijeli život. Iz toga proizilazi da takvi muškarci teže grade stabilne odnose za razliku od onih koji su živjeli u obitelji u kojoj je majka bila zadovoljna i vlastitim ostvarenjem mimo majčinstva i uloge supruge.
Diretno ili indiretno, očevi su ti koji su svojim ponašanjem prema supruzi 'uništili' ili potakli na uspjeh svoga sina. U ovome uopće nije bitna vjernost očeva niti majki već sad pričamo isključivo o tome je li majka bila zadovoljna svojim životom i karijerno ravnopravna ili je ovisila o mužu i ta ovisnost je dirigirala pravila ponašanja a na koncu i cijeli njihov brak.
Djevojke majki koje nisu bile ostvarene na tom polju, sklonije su trpljenju ili idu u drugu krajnost i odluče tako ne živjeti. Često osjećaju veliku brigu za svoju budućnost kao i njihove majke i stalno žive u istoj strepnji. Češće pristaju na trpljenje lošeg ponašanja partnera i teže odlaze od njih jer su naučene ostati. Te iste djevojke osjećaju veliku nesigurnost kad žive drukčije od majki jer misle da rade nešto pogrešno pa često osjećaju i grižnju savjesti ako rade i nisu sa djecom te misle da su lošije majke i baš i zbog toga dopuste novi vid lošeg ponašanja partnera jer im to dođe kao 'zaslužena' kazna. A one čije su majke bile ostvarene (bitna je razlika da li je samo radila od jutra do sutra ili bila zadovoljna te imala podršku muža u svemu tome a u isto vrijeme je i on bio uspješan. Mislim na ovo drugo.) obično rjeđe imaju problem sa ostvarenjem vlastite karijere i češće su duže bez partnera jer traže nekoga poput svoga oca i obično su kući manje nego one prve i zbog toga nemaju grižnju savjesti. Često im je karijera prioritet. Češće se razvode i to ne doživljavaju kao vlastiti neuspjeh. Nije pravilo ali princip se ponavlja...
Oni dečki koji su imali majku koja je ostvarena obično kroz cijeli život ostaju u bliskim odnosima sa svojom prvom obitelji, s lakoćom zasnuju vlastitu i između svih njih postoji sklad i toplina a u najgorem slučaju kulturno ponašanje.
S druge strane, oni čija se majka nije uspjela izboriti i za taj dio vlastitog života, često sa svojom familijom kao i sa partnerima imaju problem u komunikaciji i uspostavljanju i održavanju dobrih odnosa jer u konačnici imaju problem sa tom istom majkom koja kasnije pokušava vlastiti neuspjeh kompenzirati pravom odlučivanja u sinovom životu 'jer ona zna najbolje šta je za njega dobro' i ako joj on to ne dopusti, najčešće dolazi do svadja. U biti, nerijetko su svi u stalnim svadjama.
U konačnici, ako ljudi dolaze iz obitelji koje su skladne i gdje je vladala ljubav i nadasve poštovanje medju roditeljima i djecom, oni će takve obitelji i zasnovati.
A ako dolaze iz problematičnih obitelji, te iste probleme će često, nažalost morati rješavati sa novom obitelji jer u većini slučajeva problem samo prenose i nerijetko tim istim uništavaju novu obitelj a umjesto podršku od prvobitne obitelji će dobijati stalno nove razloge za rasprave. Nesređeni odnosi i problemi koji leže u pozadini tih priča ostaju problemom dokle god se ne riješe.
Nema komentara:
Objavi komentar