srijeda, 24. lipnja 2015.

Balkanske svekrve (odlomak iz istoimene, nadolazeće knjige)

  ...Jednom davno, iza sedam gora, živjela jedna zločesta žena. Zvali su je Svekrva. Svi su je se bojali jer su čuli strrrraaaašnee priče o njoj. Jedna je čak bila da je 'popala' sve svoje nevjeste. Bježali su od nje. Kad je prolazila sklanjali su se, skrivali pogled jer nitko nije želio doći u sukob s njom.
...Nitko nije znao kakva je ona zapravo ni kakvu to tajnu krije njezin život. Nitko se nije ni usudio saznati... A ona je zapravo bila samo željna ljubavi. Ljubavi koju nikada dobila nije. Dok je bila mlada, povrijedili su je jako i ona se sebi zaklela da će svoju bol okajati i osvetiti i zato je postala zla, zatvorena i hladna za sve, pogotovo one koje su joj htjele 'ukrasti' ono najsvetije i najmilije što je imala...njezine sinove...
***(odlomak iz kolumne i nove knjige, ljubi Vas Vaša B.)
..no hard feelings **

Balkanske svekrve (odlomak iz istoimene, nadolazeće knjige)

(odlomak iz nove knjige, Vaša Brigita)

Znate zašto su svekrve još na lošem glasu? 
U tim davnim vremenima, bilo je normalno onima koji su tako odgojeni, fizičkim obračunom izvući 'pravdu' ili istim kažnjavati neposluh (upitno je bilo šta je gdje neposluh, ali to se određivalo spram mjesta i običaja, svukud ponaosob i nisu svi bili tako odgajani, dapače ali oni koji jesu, nisu bili osuđivani od društva niti institucija za to, to je bilo 'dopušteno'. Mi bismo rekli, siva zona. Ili je to danas tako? grin emoticon (malo šale nije na odmet da nije sve surovo kao tema.))
U svakom slučaju, kad se djevojka udavala, ona je uz prezime dobijala i novu majku i oca, muževe roditelje je oslovljavala sa mama i tata i unaprijed je još u svojoj kući bila pripremljena da sluša nove roditelje. Sad će neki reći...idila. Za imati kućnog ljubimca(ironija)...Eh. Ali nije. Ne samo zbog 'slušati ili neslušati' već zamislite danas da Vi odete u neku obitelj, i da ste samo kao komad namještaja koji se premjestio na neko drugo, novo mjesto i vaše mišljenje, stav i osjećaji budu potpuno nebitni, da morate slušati nečija pravila ma koliko se vi možda ne slagali sa njima, i tako sve dok vam ne umru svekar i svekrva, jer tek tad možete biti glavni u svom životu po unaprijed istkanoj šabloni, a vi ste tad već u zrelim godinama i nekome ste postali recimo svekrva. Sasvim je vidljivo da niste imali mladost i zrelost kakvu ste možda željeli da ste je baš srcem birali, godine i godine vaše borbe za bar neki utjecaj u vašoj obitelji, i onda paf taj trenutak u kojem se mora slušati vaša riječ. Kakva ste vi osoba mogli postati? Ako ste bili neposlušni, vjerojatno vam život u takvoj sredini, ako ste ga uopće mogli sačuvati, nije bio lak, i usput ste vjerojatno i sami postali beštija da biste preživjeli, a ako ste bili mirni i poslušni, vjerojatno ste 'otišli sa zdravljem'. I onda se oženi vaš sin, i vi takva, puna frustracija, neispunjenih želja, otpora, bijesa, ogorčenosti...kakva svekrva možete biti? Kakva uopće znate i možete?
...Ono čega sam se htjela dotaći u ovoj temi je fizičko kažnjavanje. U ta vremena, neposluh se i fizički kažnjavao. Nije to bila samo relacija muž-supruga. Dapače, i otac ćerka, sin, rodbina...ČAK SU SE I DJECA U ŠKOLI KAŽNJAVALA BATINAMA. 
Mi ćemo se zadržati ovog puta na svekrva, njen sin i njegova žena. Nije se to viđalo u toplim obiteljima, da se razumijemo ali o njima sad i ne pričamo. U svakom slučaju, SIN JE MORAO BIRATI IZMEĐU MAJKE I SVOJE SUPRUGE. UVIJEK SE RADILO O TOME ČIJU ĆE RIJEČ POSLUŠATI I SPROVESTI U DJELO. Sin se tretirao kao moram to reći, budala koja ne može sama misliti i donijeti odluku, pa to mora majka (ili supruga) učiniti za njega. I ustvari, budimo iskreni, nikoga nije zanimalo njegovo mišljenje, znalo se šta se mora i treba, samo je bila stvar koga će poslušati, majku ili suprugu. A normalno je da i ta žena s kojom se oženio ima mišljenje, i gle čuda, nekako su se ta mišljenja svekrve i snahe gotovo uvijek razilazila a mamino je ipak bilo mamino. A i razumljivo, mama je mama ali 'TE' MAME SU UPRAVO TAJ ODNOS I TU SINOVU PRIVRŽENOST KORISTILE KAO DOKAZ SVOJE MOĆI I SREDSTVOM MANIPULACIJE SPRAM DRUGE ŽENE, NJEGOVE SUPRUGE. Iako se radilo o stvarima vezanim možda isključivo za njihov brak, sinova majka je uvijek i o svemu imala mišljenje i naravno da ga je izrekla, toplo ili grubo ali uvijek je to kod sina izazivalo konfuziju, i pitanje koga poslušati? 
Bilo je onih svekrva, koje su snahu doživljavale kao novo dijete u kući kojem će šefovati, preodgajati ga (jer logično da njena majka ništa dobro napravila nije) i poslušnost se od tog novog djeteta tražila i podrazumijevala, ali su se prema tom istom ponašale kao maćehe. One su imale pravo nevoljeti ga kao dijete koje su rodile. Pa naravno. A neposluh se kažnjavao. Batinama. MAJKA JE BILA SUD A SIN IZVRŠITELJ KAZNE. Ako majka kaže da se snaha nedolično ponašala, sin udari svoju ženu, ako majka kaže da je snaha kurva, sin gotovo pa ubije svoju ženu, ako se suprotstavila i posvađala sa njegovom majkom, ocem, sin udari svoju ženu. Ako je učinila bilo šta što Velika Majka zvana Svekrva nije odobrila, od njezinog sina biva kažnjena i batinama. TO ŠTO JOJ SIN TUČE SUPRUGU RADI NEPOSLUHA, NJEGOVOJ MAJCI JE BILO NA PONOS I SLUŽILO KAO DOKAZ NJEZINOM JADNOM SRCU DA JE ONA I DALJE JEDINA ŽENA U NJEGOVOM ŽIVOTU KOJU ON NAJVIŠE VOLI ALI I JOŠ NEŠTO, DOKAZ DA JE ONA GLAVNA ŽENA U TOJ KUĆI I ZATO SU ZA SNAHU BILE IDEALNE ONE KOJE NISU IMALE PROBLEM SA TIME DA NE IZNOSE SVOJE MIŠLJENJE, NAPROTIV, DA ŽIVE GOTOVO KAO DA GA I NEMAJU I BUDU POSLUŠNE NJEGOVOJ MAJCI. TAKVE JE MAJKA UVIJEK DOVODILA SVOME SINU. U SLUČAJU DA JE SIN SAM ODABRAO DRUKČIJU, A ČIM JE SAM BIRAO JESTE, ZAPOČELA BI BORBA! Borba za prevlast nad sinom tj mužem! 
I znalo se, udariti majku je oduvijek grijeh, što i jeste, da se razumijemo. Ali udariti ženu...paaaa zavisi koliko je bila bezobrazna, glasna, loša, divlja, mirna, neposlušna, vjerna ili nevjerna... (sin je to učenje samo prisvojio još kao mali, on nije bio kriv za njega,i iako je možda bilo u suprotnosti sa njegovim osobnim mišljenjem ako se nije odlučio za život sa pravilima u skladu sa svojom prirodom i načelima, znao mu je pribjegavati kao riješenju kad god sa ženom nije mogao 'izaći na kraj'.
Znate šta je dobra stvar? Što su vremena sa tim običajima u prošlosti ostala. I ŠTO SE ZNA DA JE UDARITI JEDNU ILI DRUGU ISTA STVAR. MOŽDA NE PO NEČIJEM SRCU ALI PO PRAVDI, DA!! Ne valja! Dobra stvar je što se zna da je i žena, to divno prpošno biće, biće s mozgom. I što svoja usta, ne samo za oralni seks i izgovaranje lijepih riječi svome dragom, zna, može i smije koristiti i za druge vrste (verbalnog) izražavanja. POSLUŠNOST NIJE ODRAZ NITI DOKAZ LJUBAVI, ZAPAMTITE! 
Dobra stvar je što su muškarci shvatili da nikoga ne moraju ili pak mogu slušati, da je to stvar njihovog odabira, da su i oni sa majkom ili bez, divna, samostalna bića i da isto tako s druge strane, poslušati ili složiti se sa nekim drugim osim majkom nije zločin niti izdaja majke a kamoli manjak ljubavi prema njoj, niti da se ljubav prema majci dokazuje fizičkim nasiljem nad svojom suprugom ili nepoštivanjem supruzine riječi i onoga šta joj je važno.
Dobra stvar je što su i svekrve shvatile da nisu dobile ničije dijete da mu budu maćeha, niti da ga odgajaju i preodgajaju (uz dužno poštovanje onima koje jesu) te da su one kao žene puno više od majke i svekrve. I one su živa bića sa svojim željama i potrebama mimo ovih velikih uloga, prvenstveno prve (koja vuče drugu). 
DOBRA STVAR JE ŠTO DANAS SA UDAJOM NE DOLAZE KRIZA I GUBITAK IDENTITETA, VEĆ OTKRIVANJE, RAST I SAMOPOTVRĐIVANJE ISTOG.
Vi i dalje možete zadržati svoje roditelje za roditelje, svoje prezime za prezime, a sve i da sve zamijenite (šala), najvažnija u cijeloj toj priči je vaša i njegova ljubav. A sa svojom svekrvom možete lijepo otići na kavu i ispričati se kao sa prijateljicom.
To je divna stvar današnjice. Ili? 
...ljubi Vas Vaša Brigita heart emoticon heart emoticon

nedjelja, 7. lipnja 2015.

POVJERENJE

 ( s dozom umjetničke slobode, vaša Brigita ) 

  Nekada sam dosta vjerovala ljudima. Ustvari, vjerovala sam njihovim ulogama u mom životu. Nisam mislila da netko može izigrati moje povjerenje s obzirom na to šta predstavlja u mom životu. Bilo mi je nepojmljivo da netko tko mi je blizak na to ne gleda kao ja, ne misli o tome kao ja. Jednostavno, bila sam u svojoj dobroti pre...neću reći prenaivna, nee, već iskrena i svima pristupala čistim srcem. Držala sam do svoje riječi, govorila istinu, bila spremna za svakoga učiniti sve šta treba da mu pomognem, čak se i odreći svojih snova sve da bi se netko osjećao bolje. Bila sam spremna na žrtvovanje porad svakog na uštrb sebe. Prenesebično sam dijelila dobrotu. Na kraju bih shvatila ne da je nije ostalo za mene, već da mi dobrotom nije uzvraćeno. Dapače! Naivno dijete. Vjerovala sam svima. Vjerovala sam da ako si mi rod, onda si mi sigurno više od onih koji to nisu i iako sam čula onu...više će te povrijediti tvoj nego tuđin, nisam se vodila za tim.
Vjerovala sam onima koji su mi bili bliski, jako puno. Vjerovala sam da kad mi nešto kažu da je to istina, vjerovala sam da ako sam ja iskrena i drugi su. Vjerovala sam više tuđim riječima i uvjeravanju nego 'sebi samoj'. A uvijek sam znala kad me netko laže ili obmanjuje. Znala sam kad netko ne govori istinu, oduvijek imam jako dobar filing za to. Ali dijete u vama vjeruje, ne zato što ne vjeruje sebi već ne želi vjerovati pravoj istini, jer ona onda kvari sliku o toj osobi, a nekad ti je toliko stalo do toga da je netko takav kakvim si ga zamislio, da ne želiš unatoč svemu, promijeniti svoje mišljenje. Tebi je ono bitno. Tebi je bitno da je taj netko takav i jeb..sve, to je tako dok ne shvatiš da tako ne valja za tebe samog. Uloge nekim ljudima u vašem životu su njima dodijeljene vašim rođenjem, te niste mogli birati, druge popunjavate sami, ali bilo kako bilo,..na koncu, nigdje nije zagarantirano ispunjeno povjerenje i fair play. Nigdje.
I kako odrastaš shvatiš da ni ti sam ne možeš ispuniti svačija očekivanja te to isto povjerenje, ali ipak, možeš birati, bar se izviniti ako je do tebe. Neki nažalost to ne shvate, Neki imaju različite moralne kodekse usađene u svoje funkcioniranje, neki se oglušuju na to, a neki svjesno i namjerno čine nepravdu i šta je tu je. Ali ti možeš birati hoćeš li biti žrtva ili ne. Hoćeš li uzvratiti ili ne i kako, braniti se, skloniti se ili jednostavno, pustiti sve i živjeti svoj život. Ti možeš odlučivati kome ćeš dati mjesto i prostor u svom životu, a za one koji su u neizbježni a ne žele ti dobro, možeš bez obzira na njihovu prisutnost, udaljiti iz onoga što je tebi važno i do čega ti je stalo.
Povjerenje je zeznuta stvar. Puno znači a teško se održava. Pogotovo u vezama, prijateljskim i ljubavnim, jer ove rodbinske kad skužiš kakve su i da l ti donose dobro ili ne, jednostavno ili ostaviš ili makneš iz svog života i svakodnevnice i stvar riješena. Nema tu puno filozofije. Nit gubljenja energije..kažeš ćao i nek misli tko šta hoćeš, ali ti si svoje završio. Ove druge svako malo moraš održavati, njegovati, brinuti o njima kao da su cvijeće jer neće opstati bez toga. Ima ljudi koji gledaju druge ljude u oči i lažu ih. Svi oni imaju dobro opravdanje za to. Jedno od najaltruističnijih je, da nisu nešto rekli ili rekli istinu da bi zaštitili tu osobu, da je ne bi povrijedili dapač. Koje licemjerje! Ustvari, štite sebe, ne tu osobu. Jer kad im istina donosi dobro, bez obzira koliko će povrijediti toga nekog, kažu je bez pardona jer ne misle više da je njihov problem brinuti o tome kako to djeluje na nekog. S druge strane, postoje osobe koje istinu koriste da bi nekog povrijedile...to su oni ljudeci koji jedva čekaju čuti neki trač ne bi li ga mogli prenijeti onome koga se tiče i gledati kako na njega utiče, uživajući u tome. Ima i onih koji jednostavno lažu svakodnevno, i nemaju problem sa sobom zbog toga, jednostavno, to im je ok. Oni uglavnom misle da je to njihovo pravo i da samo sebi polažu račune. Ali ima ljudi od kojih to jednostavno, ne očekujete. Ljudi za koje vjerujete da ako vam nešto kažu to tako i je, bez obzira kakav odnos prema istini i laži imaju. Sazrijevanjem shvatite da i vi imate jednaka prava na sve to kao i oni. I vi sami počnete razdvajati šta reći, kad reći i kome reći sve do i da l reći. Shvatite da ako nekome nije žao vas povrijediti, zašto bi vama bilo žao postupiti verbalno isto. Shvatite, da ne smijete više obzira imati za druge nego sebe. I iako to nije vaš moto života, to postaje vašim motom zdrave brige o sebi. Shvatite da vam nitko ne mora reći hvala, da se nitko ne mora žrtvovati za vas, ali isto tako da ni vi to isto ne morate. Shvatite s kime kakav odnos imate i kako taj odnos funkcionira, jer svaki je poseban za sebe. Shvatite da, ima ljudi kojima nije svetinja ono što je vama. Shvatite da ima ljudi koji ne cijene vaš život onoliko koliko bi (vi) trebali. Ima ljudi koji imaju ljude njima bitnije nego što ste im vi.
Ima ljudi koji jednostavno ne zaslužuju vaše povjerenje.
Za početak morate znati tko ste i šta očekujete ilitiga čemu težite u svom životu, a onda i ljudima koje imate u njemu. Ne proračunato, nego iskreno.
Svatko ima odgovornost da ponajprije brine dobro o sebi samom a tek onda o drugome, tako i Vi. Bez obzira kako se zvala uloga te osobe u vašem životu, morate znati da je i to samo čovjek. I pod tri, morate sebi dati za pravo da je ostavite ili maknete iz svog života, bez obzira na vaša očekivanja. Ako vama ne čini dobro, pustite je iz vašeg života i ustupite mjesto onome tko čini.
I NIKADA, AMA BAŠ NIKADA NEMOJTE ŽALITI ZA ONIM LJUDIMA KOJI SE PREMA VAMA NE PONAŠAJU DOBRO, ŠTO NISU TU, DAPAČE! RADIJE SE RADUJTE ZA ONE NOVE KOJI JESU! 
I nemojte bježati od istine. Kakva god da jeste, istina oslobađa. Oslobađa patnje, magle pred očima i krive perspektive...oslobađa onog tereta koji nosite na svojim leđima i boli u srcu, stalnih preispitivanja i razuvjeravanja sebe i drugih, te moljakanja tih drugih da budu nešto što nisu,
Ako netko nije ono što vama treba, onda isto tako netko drugi je. 
Ne, nećete ni u novim odnosima imati garanciju, ali ćete rasti, zdravo i uspješno. A to je bit. Kad nešto više ne valja, pustite, prilagodite se novoj situaciji, skinite ružičaste naočale i krenite dalje. Neće biti lako ali bit će lakše nego trpjeti stalna razočarenja i padove zbog povreda i neispunjene predodžbe. Neki ljudi jednostavno ne mogu biti to šta Vi hoćete, trebate ili želite. 
Jednostavno, ne mogu. Pustite ih neka budu to šta jesu a vi umjesto da patite ili se kompromitirate u pokušajima da njih pratite, pratite svoje potrebe i želje, svoj životni put. Ma koliko bilo teško, nastavite dalje.
Da, neki ljudi se neće pokajati, neće naučiti ništa, neće čak ni priznati šta su napravili, ali to nije ni bitno. Jednom kad Vi znate istinu, nakon malo suzica i zdravog njunjanja, Vi ćete krenuti dalje i bit će Vam bolje nego da ste živjeli u laži, obmanama ili očekivanjima koje se ne mogu ispuniti.
Manite se spašavanja onih kojima je sa sobom u nečem što vama nije dobro, dobro.
Manite se glumljenja spasioca ili žrtve.
Ta budite ono što i trebate biti, glavna uloga u svom životu, zdrava i slobodna od zamki popravki nečega što vi popravljati ne trebate. Popravite svoj život, to je vaša uloga, a drugima pomozite ako možete ako ne, netko će drugi. 
Da, grubo ali ne ako bi vi trebali patiti u nečijoj njoj dobroj kolotečini lošeg koju nema namjeru promijeniti.
  S druge strane, da postoje stričevi i strine, babe i dide, snaje i svekrve, punice i ujaci, kumovi i tetkovi, ali to što vam je netko rod ili pak blizak u životnom putu rođenjem, spletom okolnosti ili nekih odabira, to ne znači da taj netko mora biti dobar ili pošten prema vama. Naprotiv! I pomirite se s tim! Kad odrastete, sami izaberite ljude koji će vam činiti život, sami odaberite ono što vam paše. Pa malo tko od vas će i obući ako ima izbor, ono što mu se ne sviđa, zar ne, zašto bi onda trpio loše ponašanje nekoga samo zato što taj netko nosi neku ulogu u njegovom životu. Čemu? 
Ne, ljude ne možete niti trebate mijenjati, ali možete mijenjati sebe.
Brinite o sebi, volite se, pa ćete u skladu s tim imati i dobre odabire, kako situacija, tako i ljudi i s time će Vam život biti puno bolji. 
Okružite se onim što vam paše, družite se sa onima koji vas nasmijavaju, razumiju i izvlače iz vas najbolje. Okružite se pozitivnom energijom i sami je stvarajte. I život će vam biti pozitivan. Vjerujte u dobro u ljudima, vjerujte u ljubav i dobre odabire, vjerujte u sretne završetke...vjerujte u bajke ako želite ali nemojte sebe mučiti prisiljavajući se da vjerujete u laži ili da nepravdu trpite samo zato što Vi očekujete da su stvari drukčije nego što jesu. Pomirite se sa istinom, ne bojte se pogledati joj u oči i tada će sve krenuti na bolje! Tek tada ćete imati ono što zaista želite. Jer ćete Vi stvarati Vašu sreću. Ona je Vaše pravo. Nije zadatak drugih da Vas učine sretnima nego Vaš!
Vjerujte u Vaš život, vaše snove. Vjerujte u Vas! 


                                                                                    ...ljubi Vas vaša Brigita! pusa